Richard Bach: ''Pod dugom''

1. Otvori ranac i rasprosti krilo na uzletištu, donjom stranom prema gore

2. Ukopčaj se u opremu, licem u vjetar

3. Provjeri konopce da nisu zapetljani, stražnje nosive trake prebačene preko ruku

4. Zatrči se niz brdo pet koraka ili dok ne poletiš

5. Lijeva kočnica okreće krilo u lijevo, desna u desno, obje kočnice gore i ideš brzo, obje dolje za usporavanje i zaustavljanje

6. Nakon slijetanja, spremi krilo u torbu, popni se ili odvezi natrag do vrha

7. Ponavljaj korake od 1 do 6 do kraja karijere

Uvijek kada sam letio, prolaženje tih koraka bilo je najbliže onom magnetu koji me je privukao prvo do krova garaže, a onda do upravljanja avionom: doživljaj paraglidinga je najbliži letenju bez krila. Ovozemaljsko izvantjelesno iskustvo. Parajedrilice trideset stopa dugi padobran, kojem ne treba avion za iskakanje, bez slobodnog pada, i bez strahova koji vas nakon iskakanja spopadnu pitanjem hoće li najlon danas biti raspoložen da se otvori ili neće...?

To je krilo kojim se može jedriti, koje nas može podići u termici baš kao i nježno spustiti dolje za mirnih jutara. To je jedrilica niske performanse kojoj ne treba pista, ni vitlo, ni avion za vuču. To je ovjesna jedrilica koja uzlijeće zatrčavanjem, bez potpornja, rebara ili cijevi. To je ultralaka letjelica bez kabine, krila trupa, repa, kotača i dvotaknog urlika...

To je otvoreni helikopter bez pokretnih dijelova. To je upravljivi balon na topli zrak bez plamenika i rike zmajeva. To je avion na vizualnu navigaciju, težak 15 funti, kojeg nagurate u ranac, stavite u prtljažnik automobila, a da vam pritom još ostane mjesta za ostale potrebe. Bez buke, bez dima, bez piste, bez trajne štete po planetu...

Paragliding ostavlja samo male tragove stopa koje se uspinju do vrhunaca, nikakvih tragova dolje, osim širokog, polaganog poteza kistom kroz zrak, u boji, po vlastitom izboru...