Od prošle radne akcije koja je bila sredinom 3. mjeseca prošlo je nešto vremena, ideja da se proširi rampa uzela je cijelokupni izvršni odbor, te smo se tome dobrano posvetili. Kako smo htjeli to napraviti do lige u preletima (FOK), nismo uspjeli zatvorit financije, pa iz tog razloga nismo ni uspjeli proširiti rampu.
Ipak malo po malo su se prikupila sredstva i materijal i nekako prije državnog prvenstva imali smo sve potrebno za realizaciju proširenja rampe na zapadnom startu, ostalo je samo donijeti odlučnu odluku kad to napraviti.
Na zadnjem sastanku IO koji je održan prošlog četvrtka u Križevcima, donijeta je odluka da se to uradi u ovu subotu, pohvaljujem zalaganja našeg predsjednika Damira Horvata, te vrijednog nam tajnika Darija, ali svakako treba istaknuti inicijativu dopredsjednika kluba Nenada Grubića da se to napravi sad i odmah. Nenad inače u zadnje dvije godine daje najviše obola u uređivanju letjelišta, kao što je popravka asfalta do repetitora, uređenje parkirališta i okretišta, a sad i velikom akcijom uređenju samog zapadnog starta.
Pa da sad ne pišem hvalospjeve neka dijela govore, u subotu 21.07. okupljanje je bilo kod Joeta u hacijendi, kobase, senf i koja kava, dok smo se okupljali, Boro, Dario, Mišo, Božo, Joe, moja malenkost i Neno s građanskom inicijativom u obliku 10 (deset) dragovoljaca da naprave (ne pomognu), proširenje rampe. Zvuči pomalo SF, ali se događa, iskreno vidim ljude, pozdravljam se s njima, ali još uvijek ne vjerujem da su tu i da žele raditi, možda zato što to još nisam doživio, a vjerujem u svijetu letenja i drugi.
No akcija kreće, lopate, krampovi, budaci, srp i čekić, agregat, brusilice, bušilice, i ko zna koja još hrpa tog alata, zajedno s fosnama, konstrukcijom, vodom, cementom, šoderom, putuje vrijednim rukama, Feniksovaca i naših građana dragovoljaca.
Iako je cijeli dan bio radni izazov, mislim da je transport definitivno bio najzahtjevniji zadatak i dok stvari polako putuju, prva mjerenja i nosači polako nastaju i stoje, ideja je proširiti rampu s zapadne strane 5,5m i s istočne 4m, malo po malo dobivamo želju u oblik, oblik u rampu i dok jedan dio ekipe radi na stvaranju rampe, naši dragovoljci ne čase časa, nego počinju nositi saće i raditi na proširenju starta s zapadne strane, vuku materijal, ravnaju nagib, slažu, no što je još ljepše, sve te saće nose od početka staze od kučice repetitora.
Ne znam što im je Neno obećao i kako se je zadužio, ali ti ljudi uređuju start kao da će letiti tu već sutra, a nisu letači, uspjeli su napraviti za jedan dan ono što bi mi radili cijelu sezonu, teško se može odužiti tim dečkima i dovoljno zahvaliti, no moram im i ovim putem reći hvala.
Hvala na pomoći dečki!
Ovo su dečki iz "mrak-ekipe":
Malogorski Kristijan - Kiki, Srbljan Saša - Sale, Vinković Mario - Čaki ,Winter Miroslav - Kum, Terzić Samir - Aga, Gombar Davor, Jurić Danijel - Tetak, Novoselnik Srečko, Kolar Nebojša - Nešo + "Capo di banda" Jelak Mario - Štrumf
I kako to ide kad si odlučan da nešto napraviš, rampa se završava, saće se nose i slažu, te nekako zadovoljni uspjehom u koji iskreno nisam baš vjerovao da je moguć u jednom danu, prve kapi kiše kao da kažu, to je to, dosta momci za danas, odradili ste svoje, još ću vam dati vremena za ekipno slikanje, a onda razlaz.
I eto par slikica za kraj radova, skupljanje alata i pravac kod Joeta, na grah i gemište. Druženje se nastavilo uz klopu i cugu, Mišo nas je zabavljao svojim vicevima i doživljajima s željeznice. Hvala još jednom svima koji ste sudjelovali i omogućili da imamo sigurniji start na Kalniku.
Piše: Edo Lješćanin
